 |
Otvori blog |  |
..the woods are lovely, dark and deep. but I have promises to keep. and miles to go before I sleep. and miles to go before I sleep...
Prvo buđenje u Njujorku je bilo popraćeno svježim sjećanjem na najbolji erotski san ikad. U narednim danima sam se zaljubila u ulice, zgrade, parkove, semafore, svjetla, jogurt sa pahuljicama i voćem, knjižare, Vilidž, mirise i smradove i ljude. U njih milion, ali pogotovo one sa kojima sam se smijala. I u S. - srce tog grada. Godinu dana nakon toga jedva se probudim i istjeram na ulicu i dobijem crno na bijelo da će me ljubav ubiti. Ne puno, samo malo. I natenane. "Da, ljubav je stres", smije se doktorica. Da, da mi se probuditi.
Ti si jedino biće na svojoj planeti. Hodaš, trčiš, letiš golim prostranstvima dok ti šarene šljokice ispadaju iz džepova. Gledam te sa Zemlje malim teleskopom i dajem ti različita imena iz sata u sat. Jednoga dana ću stopirati do tvoje planete. Prevalit ću čitavu galaksiju da bih te gledala golim okom. Pokušat ću te ubiti, jer to bića sa moje planete rade kada nešto ne razumiju. Ili kada je nešto toliko lijepo. Ili kada nešto toliko žele. Moramo to uništiti.
Jednoga dana preleti iznad mene i istresi džepove. Daj mi ime koje želiš. Ionako sam mrtva.
